Da li vas vaša deca poštuju

Za početak, evo nekoliko situacija na osnovu kojih možete proveriti da li vas deca poštuju i da li je ovaj tekst za vas:

 

-dete vas upoređuje sa drugim roditeljima koji ,,pružaju veći nivo usluge“,

  • dete na vas vrši pritisak da dobije više novca,

  •  dete u komunikaciji sa vama  koristi reči kao što su ,,to je tvoja dužnost“ ili ,, ti to moraš“ …

 

  • ne vodi računa o svojim stvarima, lako troše i očekuju mnogo za sebe,

-ako smatraju da je najbolje parče mesa njihovo pravo, a ne lep roditeljski gest,

-ako ne vode računa da li će ostati ručka i za tatu koji se poslednji vraća kući,

-ako ih nije briga što mama već petu sezonu ide u istim cipelama sa istrošenom petom, a oni očekuju patike od 15 000…

 

Pametan roditelj voli bezuslovno, ali daje uslovno!

 

Ne dozvolite da vas niko podrazumeva i ne poštuje, čak ni sopstvena deca.

 

 Ma koliko da nam se danas čini da je to prevaziđena teza, prava istina je da roditelj koji ceni sebe od svoje dece očekuje zahvalnost i poštovanje.

 

Šta podrazumevamo pod tim da deca treba da nas poštuju i  budu zahvalna?

Ne mislim da deca treba da za svaki pun tanjir kažu hvala, već da se prema roditeljima ponašaju tako da emituju ljubav  i poštovanje jer time pokazuju da imaju svest o tome koliko primaju i da to što dobijaju vrednuju i cene.

(Ovde moram da se ogradim od ideje da deca u znak zahvalnosti treba da žive životom koji roditelju odgovara ili da postane biće koje ispunjava roditeljska očekivanja. Ovakvi stavovi predstavljaju ozbiljne poremećaje zdravog odnosa i nema nikakve veze sa ovim tekstom.)

 

Kako izgleda idealna slika, tj. šta treba da nam bude cilj?

Idealna slika zapravo izgleda ovako: roditelj pruža iz ljubavi, a dete prima sa zahvalnošću. Tada su svi srećni, to je slika harmonije koja ispunjava srca svih uključenih, ima tendenciju da traje i da oboji život najlepšim bojama.

 

 

Kako se ovo leči?

U toj situaciji, ravnoteža može biti ponovno uspostavljena samo u jednom slučaju- ako roditelj povuče svoje ,,činjenje“ i insistira na zahvalnosti, tačnije na tome da sve u životu treba zaslužiti, nešto radom, a nešto lepim postupcima.

Ako osetite da vas dete podrazumeva tj. ne poštuje, da se ponaša bahato, da vaše tretira kao da je njegovo, ne dvoumite se, sve povucite i nedvosmisleno insistirajte na reciprocitetu tj. na ravnoteži između davanja i primanja. Dajte samo ako od dece primateVi njima skuvan ručak, oni vama lepu reč i sklonjene tanjire.

 

Da li je ovo pomalo sebičan, samoživ stav?

Ne! To je najbolje što možete da uradite za svoje dete, ali i za sebe.

U suprotnom, oboje tonete. Vi gubite osećaj zadovoljstva u roditeljskoj ulozi i počinjete da o sebi mislite kao o otiraču za cipele, a vaše dete gubi šansu da odraste u dobru, plemenitu i ljubavlju nadahnutu osobu.

 

Zašto neki roditelji pristaju na ovakav tretman?

Najčešći uzrok je neko osećanje krivice ili nedovoljnosti, neadekvatnosti koje roditelje dovodi u situaciju da ne cene sebe i da onda pristanu da budu tretirani sa nepoštovanjem.

Ovo niko ne zaslužuje.

Reciprocitet u davanju i primanju je uvek veoma važan, jer se u suprotnom gubi lepota darivanja, opada volja da se u tome dugoročno istraje, dobrota prelazi u glupost, žrtva iz ljubavi se pretvara u žrtvu iz slabosti i sve biva okrenuto naopačke, tako da svetla strana najplemenitije životne uloge, roditeljske uloge, postaje sakrivena od svih koji su svedoci ovako nezdrave situacije.

 

Ne dozvolite da ono najlepše i najplemenitije u vama, kao što je roditeljska ljubav, biva zgaženo, uniženo i omalovaženo.

Za više detalja ovoj i sličnim temama možete pročitati klikom na link.

 

Radujem se kad pomažem!

Biljana Grbović

Write a comment