Kakva sam, takva sam; ko voli, nek izvoli :)

Kao mlada, često sam se osećala usemljeno. Bilo mi je bitno da imam prijateljice, da me zovu telefonom, da budem među pozvanima, da mi čestitaju rođendan…Bilo mi je prosto neophodno da osetim da sam drugima potrebna, pa da na osnovu toga mogu da se osećam dobro u svojoj koži…

 

Pošto mi je to bilo enormno važno, enormno sam se i trudila,  činila usluge, bila ,,na izvolte”…

 

Najviše od svega sam se ,,popravljala” da budem dovoljno dobra da bi me drugi voleli…Jer  sam mislila da kad neko nije ok prema meni, to znači da još nisam dovoljno ,,nekakva”,  npr. da još nisam dovoljno zanimljiva, pametna, dobrodušna….Uzroke usamljenosti uvek sam tražila u sebi i svojim greškama.

 

Onda se desila bolest, samostalan život, brak, trostruko materinstvo, razočaranja, udarci… Ja sam učila! I što je još važnije, primanjivala naučeno!

 

Ono što sada, hvala Bogu, znam je da:

 

  1. Ljudima se dopadaju osobe koje se uklapaju u njihovu priču tj. one koje im idu na ruku, pa tako često ispadne da su slabi, zavisni, nemoralni, lenji, neodgovorni upravo najpoželjniji jer najmanje ,,smetaju”.

 

  1. Svaka roba ima svoga kupca, tj. da ću se uvek nekima dopadati, a nekima ne, da to nije do mene, već do toga koliko se moja ponuda poklapa sa potražnjom na tržištu pripadanja ?! Nadam se da ste me dobro razumeli?! Važno je koliko se ono ko sam ja i šta ja nudim, poklapa sa onim što ljudima iz sredine u kojoj se nalazim treba.

 

  1. Često je ogroman kompliment činjenica da si neprihvaćen u određenom društvu! To što se negde ne uklapaš, može biti i te kako pokazatelj upravo tvojih kvaliteta.

 

 

Danas sam neko ko se može pohvaliti visokim nivoom nezavisnosti, neko ko sam sebi pruža ljubav i to glasno, pred drugima, čak javno, bez imalo ustručavanja, a potpuno spontano i opušteno.

 

A što se uklapanja tiče, to činim samo sa sopstvenom savešću ( koja nam je kažu data od Boga na dar, da nam služi kao vodilja na životnom putu).

 

Za mene je i dalje velika radost kad naiđem na istomišljenika, kad se sa nekim drugim čovekom ,,podudarim”, kad se međusobno razumemo i osećamo, ali mogu i bez toga!

 

Danas znam, da ,,Kad si s Bogom, nikad nisi sam!”

 

Biljana Grbović

Radujem se kad pomažem!

 

Paradoksalno, sada kada se ne trudim, imam više ljubavi i pažnje nego ikada do sada!

Write a comment